Naš Josip odrastao je u SOS Dječjem selu Lekenik i već od malih nogu pokazao je veliki interes za nogometom. Sa šest godina počeo je trenirati u NK Lekeniku, a već sa 16 zaigrao je svoju prvu utakmicu sa seniorima. Veoma smo ponosni na Josipa, a za nas je ispričao sve o svom nogometnom putu i gdje se vidi u budućnosti. 

Kada se rodila tvoja ljubav prema nogometu? 
Ta ljubav krenula je od malih nogu. Sjećam se da sam s djedom gledao utakmice i bio fasciniran nogometom. Već s tri godine dobio sam prvu loptu i kako sam rastao krenuo sam na igrališta i nogomet me sve više počeo zanimati.  
Jesi li već kao mali napucavao loptu po SOS DS Lekenik? 
Nogomet sam počeo trenirati pri samom dolasku u SOS DS Lekenik, sa šest godina. Stalno sam napucavao loptu, a u vrtiću sam čuo da su neki prijatelji krenuli na nogomet. Vrlo brzo u Selu su primijetili da me nogomet zanima pa su me upisali u NK Lekenik i u tom klubu treniram već 10 godina. Sjećam se da sam tada dobio i svoje prve crno bijele kopačke, a zbog nogometa sam ubrzo naučio sam vezati tenisice. 
Kako je tekao tvoj nogometni put?  
Na početku sam krenuo s osnovama, ali sam vrlo brzo napredovao pa sam tako već i prije kraja četvrtog razreda počeo igrati u pionirima sa starijima i na prvoj utakmici sam zabio gol. To se nastavilo tijekom cijelog mog odrastanja pa sam stalno igrao za starije ekipe i nikad mi nije bilo teško igrati dvije utakmice u danu ili ići na dva treninga dnevno. 
Što za tebe znači igrati za seniore u NK Lekenik?  
To je za mene bio neopisiv osjećaj. Kad trenirate nogomet u klubu od malih nogu, onda vas pozivu da skupljate lopte kad seniori igraju na domaćem terenu. Kad sam dobio poziv za seniore, to je bio poseban osjećaj, adrenalin, sreća, jer imam samo 16 godina i do prije par godina sam bio na njihovim utakmicama iza gola, a sada igram za prvi tim.  
Kako te ostatak ekipe prihvatio, budući da si najmlađi imaš 16 godina? 
Ekipa me jako dobro prihvatila zato što se odnosim prema njima s poštovanjem i trudim se biti pristojan na terenu i izvan njega. 
Uspijevaš li uskladiti školske i sportske obveze? 
Sve se to da uskladiti. Kada popodne dođem iz škole, pojedem i odmorim se, onda učim, pa obavim svoja zaduženja u kući. Nakon toga idem autobusom na trening i vraćam se u pola 12 navečer.  
Koje su tvoje želje, želiš li se profesionalno baviti nogometom, gdje bi volio igrati? 
Iskreno, velika mi je želja igrati za repku, a ako ne za repku, onda bar za Dinamo. 
Imaš li uzora među nogometašima?  
Pošto ja igram veznoga, najdraži igrači su mi Kross, Modrić, Kante, De Bruyne. Nekad kad mi je dosadno pogledam kako se oni snalaze u igri pa to probam primijeniti na terenu i to bude baš kul.  
Za koji klub navijaš? 
Ne bi za sebe rekao da sam onaj klasični navijač, ali pratim nekoliko klubova: Manchester City, Chelsea, Liverpool i Real Madrid. 
Koji su planovi za ljeto? 
Igrati nogomet s društvom iz Zagreba, ići na more, ići kod tate, na bazene, a nadam se da ću otići i kod tete Marice u Lekenik. Ona je bila moja SOS mama, sada je u mirovini, a u Lekeniku imam dosta prijatelja pa bi volio s njima ići u ribolov. I naravno, položiti matematiku! 

Malo kazalište bajki ponovno na sceni 

Jedna od najdražih aktivnosti djece iz SOS Dječjeg sela Lekenik svakako je Malo kazalište bajki . Djeca se kroz proces glume uče izraziti bez osuđivanja, osjećaju se prihvaćeno u grupi i stječu samopouzdanje. 
Stoga smo iznimno sretni jer je, nakon stanke u nastupima uslijed epidemioloških mjera i potresa, Malo kazalište bajki ponovno aktivno. Započeli smo premijerom predstave Mali princ i Veliki pilot nastale prema književnom predlošku uspješnice Antoine de Saint Exuperya.
To je priča koja na originalan način govori o potrebi čovjeka za bliskošću, prijateljstvom, ljubavlju, usamljenosti i želji za pripadanjem. Autor i režiser predstave je Rusmir Agačević, a u predstavi je glumilo 11 glumaca u dobi od 8 do 14 godina. 

Kristina i Martina u akciji čišćenja podmorja

Ronilački klub Roniti se mora već deset godina organizira Think Green akcije u okviru kojih se čiste podmorje, rijeke i jezera diljem Hrvatske. Osim toga već dugi niz godina surađuje s SOS Dječjim selom Hrvatska kroz projekt Plavo ronilačko srce za SOS, čiji je cilj školovanje djece za buduće instruktore ronjenja.  
Dio tog projekta su i naše Kristina i Martina koje su nedavno sudjelovale na 22. Ekološkoj akciji Think Green. Ovoga puta akcija je provedena na otoku Visu na tri lokacije. Cilj akcije bio je izvaditi 10 tona otpada iz podmorja, no izronjeno je čak 15 tona. U partnerstvu s CIOS grupom sav materijal prikupljen tijekom akcije odvezen je s otoka Visa i bit će razvrstan i adekvatno zbrinut. Vrijednost ostvarena prodajom otpada bit će donirana za projekt Plavo ronilačko srce za SOS.