Vjerujte nam na riječ – inspirativniju priču od ove niste još pročitali. Ana Barišić mlada je djevojka kojoj skidamo kapu do poda. Zašto? Ustrajna je, nevjerojatno hrabra i ozbiljno i ozbiljno korača ka ostvarenju svog sna.

Kada je imala 10 godina, Ana, koja je zbog svog načina života stekla nadimak Pustolovka, stigla je u SOS Dječje selo Lekenik. Dotad je zajedno s braćom odrastala u drugim dječjim domovima. Po dolasku se vrlo brzo navikla na dinamičan život u Dječjem selu kao i novu školsku sredinu. Briga SOS mame Marice za nju i braću značila je mnogo. Među njima se izgradio vrlo prisan odnos od povjerenja, ona im je izuzetno važna osoba u životu i danas kada su im se putevi razdvojili.
Anina životna pustolovina krenula je vrlo rano. Nije bilo aktivnosti u koju se ne bi uključila, a uvijek je težila biti prva i najbolja. Po završetku osnovne škole u Lekeniku, upisala Gimnaziju u Velikoj Gorici, te preselila u tamošnju SOS Zajednicu mladih. Kao gimnazijska odlikašica upisala je 2016. preddiplomski studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i završila ga 2019. Tada je krenula njena australska avantura.
Već u Gimnaziji krenula je ozbiljno trenirati australski nogomet i bila članica reprezentacije Hrvatske, te sudjelovala na EP u Corku u Irskoj. S treniranjem je nastavila i za vrijeme studiranja. Prvi odlazak u Australiju je bio u ljeto 2018. kada je dobila poziv od vodećeg kluba prve lige ženskog australskog nogometa Western Bulldogsa i ostala šest mjeseci u kampu kao internacionalni igrač. Tada je počela planirati svoju budućnost u Australiji. Vratila se u Hrvatsku, završila preddiplomski studij i u jesen 2019. otišla ponovo u Australiju, u Adelaide gdje živi i sada.
‘Vrijeme brzo leti, a tako se nekako uvijek činilo i sa mnom. Svugdje i vječito uključena. Sada kada sam se odvažila na jedan od najvećih koraka uspjela sam ipak samu sebe iznenaditi. Ne mogu reći da nisam znala da će se dogoditi. Tijekom odrastanja naučila sam mnogo o odvažnosti i vjeri u sebe. Posebice o granicama, a koje uvelike sami sebi postavljamo’, kaže Ana koja je u Australiji planirala ostati do početka ove studijske godine, no privukao ju je tamošnji život.
Tako je upisala Australski Institut vještina, trenira u klubu Nordwood, te nastupa u državnoj ligi. Radi razne poslove preko student servisa i živi u unajmljenom stanu.
‘Iako sam prvotno učinila taj korak u želji da slijedim svoje sportske snove, dočekalo me mnogo više prilika za rast kao i otkrivanje vlastitih nepoznatih kvaliteta. Tako, na drugoj strani svijeta, više ne letim posvuda već sam apsolutno posvećena onome što želim postići. Kada kažem potpuno, to stvarno i mislim. Zauzeta treninzima s momčadi, studiranjem te poslom čini se kao da nikada nemam dovoljno vremena’, priča nam ova hrabra 23-godišnjakinja čiji primjer hrabrosti i odvažnosti može mnogima poslužiti kao inspiracija.
Tako mlada, a tako ustrajna u svojoj viziji života kakvog želi živjeti. Anini uspjesi i postignuća do sada su zaista mnogobrojni i gotovo bi se usudili reći da je malo tko može sustići. Iako je, kako ona kaže ‘preko svijeta’, mi i dalje ‘živimo s njom’. Pratimo je i bodrimo u njezinim postignućima, a ona zna da ćemo uvijek biti tu za nju.
Vjerujemo u njene daljnje uspjehe jer njen trud, upornost, znanja, vještine i borbenost to zaslužuju. Dolaze blagdanski dani, Božićno vrijeme i obraduje nas svaka njena poruka, a one su uvijek nekako optimistične, podržavajuće, nesebične i potiču na razmišljanje. Zadnja pristigla iz Adelaidea glasi: ‘Danas imam dan kada malo razmišljam o dobrim stvarima u životu i samo želim da znate da sam vam stvarno zahvalna na svemu što i dalje činite za mene, a i za moju braću. Znam da nije puno, ali ako puno znači puno, znači da je puno! Čuvajte mi se!’.

A omiljeni recept u Lekeniku je…

Medenjaci! Uoči blagdana u SOS kućama naveliko se širi miris kolača. Baš svi sudjeluju u pečenju, od najmlađih do najstarijih. Neki su već postali i kulinarski majstori, pa s vama dijele svoj omiljeni recept za medenjake. Želimo vam ukusan i mirisan Božić!
Prosijati brašno, razbiti ljusku od jaja, odvojiti bjelanjke od žutanjka i pritom dobro umrljati ruke – to je jedini, pravi recept naših malih slastičara. Uživanje i kreativnost na djelu, prije svega.
Blagdansko raspoloženje u našim SOS kućama vlada gotovo tijekom cijelog prosinca. A u kuhinji i oko pećnice je uvijek najveća gužva. Šaljemo vam iz našeg srca i tople kuhinje, jedan mirisan recept neodoljivih medenjaka. Morate ih isprobati, ali onako kako ih prave dječje ruke. Najslađe na svijetu.

Prvi Božić u SOS Dječjem selu

Ovoga ljeta Tina i Kristijan svoje su odrastanje nastavili u SOS Dječjem selu. Spletom okolnosti morali su napustiti obiteljsku kuću i steći novu obitelj u SOS kući. Ovo će biti njihov prvi Božić u Selu.
Kristijan (7) i dvije godine mlađa sestrica Tina (5) po dolasku u Selo bili su zbunjeni. Srećom, imali su jedno drugog. Neraskidiva veza između brata i sestre držala ih je hrabrima.SOS mama otvorenog srca i još četvero SOS braće i sestara, dočekali su ih otvorenih ruku. Ubrzo su postali dio skladne SOS obitelji. Tako će ove blagdane dočekati u toplini doma. Tina sa SOS mamom prikuplja recepte za  kolačiće, a Kristijan sa SOS braćom planira gdje će stati najveća jelka. Pisma sa željama Djedu Božićnjaku već su poslana, a ova se vesela ekipa nada  se i bijelom pokrivaču.